Prednji križni ligament

PREDNJI KRIŽNI LIGAMENT


Što je prednji križni ligament? 

Prednji križni ligament (engl. anterior cruciate ligament, ACL) nalazi se u sredini zgloba koljena u koštanom udubljenju donjeg dijela bedrene kosti – femura, od kuda se ukoso proteže do gornjeg dijela goljenične kosti – tibije. Ako koljeno promatramo kao usklađen sustav koji omogućuje stabilan i slobodan opseg pokreta, onda prednji križni ligament treba gledati kao najvažniju komponentu tog sustava. Glavna uloga prednjeg križnog ligamenta je spriječiti pretjerani pomak tibije prema naprijed u odnosu na femur i osigurati dobru rotacijsku stabilnost koljena. Većina ljudi nakon puknuća prednjeg križnog ligamenta ima osjećaj nestabilnosti – propadanja u koljenu. Zbog životnog stila i svakodnevnih aktivnosti karakterističnih za dob, djeca su često izložena promjenama smjera kretanja pa nakon puknuća prednjeg križnog ligamenta osjećaju kao da im koljeno „propada ili pleše“. Kako djeca nisu mali odrasli, ozljede prednjeg križnog ligamenta kod djece i adolescenata imaju svoje specifičnosti koje treba uzeti u obzir. 

Ozljede prednjeg križnog ligamenta kod djece  

U posljednjih dvadesetak godina višestruko se povećao broj ozljeda – puknuća prednjeg križnog ligamenta kod djece. Vjeruje se da je uzrok rana visokospecijalizirana i intenzivna sportska aktivnost, što bi značilo da se djeca rano u životu usko specijaliziraju za jedan sport, intenzivno treniraju, a programi prevencije ozljeđivanja se ne provode. Kao jedan od razloga učestalijih ozljeda koljena kod djece je i prestanak igranja dječjih igara oko kuće, na igralištu,  ulici ili livadi. Puknuću prednjeg križnog ligamenta su izloženije djevojčice iz više razloga: povećana istezljivost ligamenata, tanji prednji križni ligament, karakteristični odnosi u koljenu i hormoni. Puknuće prednjeg križnog ligamenta najčešće nastaje kao nekontaktna ozljeda koljena djelovanjem udruženih bočnih i rotacijskih sila na koljeno u sportovima koji imaju učestale promjene smjera, poput nogometa, rukometa ili košarke, slika 1. 

Slika 1.
Slika 2.

Kako dokazati puknuće prednjeg križnog ligamenta kod djece? 

Djeca nakon puknuća prednjeg križnog ligamenta prilikom pregleda dječjeg ortopeda opisuju karakterističan događaj sa sportske aktivnosti – „koljeno mi je iskočilo vani i vratilo se“. Obično se ozljeda dogodi kod nagle promjene smjera ili doskoka. Djeca često prilikom ozljeđivanja osjete da je nešto puknulo u koljenu, a neki to i čuju. Djeca opisuju pojavu jakih bolova i nemogućnost nastavka sportske aktivnosti. Uglavnom djeca nakon ozljede koljena idu na hitnu pomoć gdje se obavi prvi pregled i RTG snimanje u dva smjera. Kod kliničkog pregleda može se uočiti da je koljeno uglavnom natečeno – ispunjeno krvlju, ne može se ispružiti do kraja i djeca šepaju kod hodanja. RTG snimke prikazuju kosti i njima se ne može pokazati puknuće prednjeg križnog ligamenta. Međutim, kod djece ponekad prednji križni ligament ne pukne nego „počupa“ – odlomi dio kosti na koji se veže, što se onda može uočiti na RTG snimkama, slika 2. Ta ozljeda je zapravo prijelom – avulzija eminecije interkondilaris i često zahtijeva hitno operacijsko liječenje. Puno češće od avulzije eminecije interkondilaris djeca imaju puknuće samog prednjeg križnog ligamenta. U akutnoj fazi teško je kliničkim pregledom dobiti nestabilnost koljena jer djecu koljeno boli, natečeno je i mišići su aktivni, pa je najbolje ukoliko nema koštanih ozljeda na RTG snimkama takva koljena pregledati za tjedan dana. Do idućeg pregleda preporuča se postaviti elastični zavoj i hladne obloge na koljeno, ako je potrebno koristiti lijekove za bolove i vježbati opseg pokreta u koljenu. Na idućem pregledu koljeno je uglavnom opuštenije pa se mogu izvoditi specifični klinički testovi za nestabilnosti i ozljede meniska. Prilikom provođenja kliničkih testova, treba uvijek pregledati i drugo – zdravo koljeno. Iako se kliničkim testovima može utvrditi vrlo velika vjerojatnost puknuća prednjeg križnog ligamenta, za konačnu potvrdu djecu se šalje na snimanje magnetskom rezonancom (MR). MR snimkom koljena traže se druge ozljede koje nastaju uz puknuće prednjeg križnog ligamenta, najčešće ozljede meniska. Isto tako, analizom snimke MR gleda se mjesto puknuća prednjeg križnog ligamenta jer su pojedini tipovi puknuća prednjeg križnog ligamenta pogodni za akutno operacijsko šivanje. Druge češće ozljede koljena kod kojih dolazi do pojave otekline – krvarenja u zglob su puknuće meniska i iščašenje patele

Kako liječiti puknuće prednjeg križnog ligamenta kod djece? 

Smatra se da djeca nakon puknuća prednjeg križnog ligamenta imaju nestabilnost koljena izraženu u aktivnostima svakodnevnog života te da zbog toga s vremenom imaju preveliki rizik za dodatne ozljede hrskavice i meniska. Stoga je danas zastupljeno mišljenje da se svoj djeci treba osigurati odgovarajuća stabilnost koljena što se postiže operacijom. Akutno prepoznato i dokazano puknuće prednjeg križnog ligamenta kod djece može se liječiti i konzervativno, bez operacije i to u slučaju kada se radi o djelomičnom – parcijalnom puknuću prednjeg križnog ligamenta. Tada se koljeno postavi u dugu koljensku ortozu u položaju od 10 º fleksije kroz 5 tjedana. Nakon tako provedenog liječenja potrebno je odraditi intenzivnu fizikalnu terapiju, vježbe jačanja natkoljenih mišića kako bi se postigla što bolja stabilnost koljena. Nadalje, akutno prepoznato i dokazano potpuno puknuće prednjeg križnog ligamenta uz samo hvatište može se liječiti artroskopskom metodom, tehnikom primarnog popravka, šivanjem prednjeg križnog ligamenta na njegovo anatomsko hvatište. Međutim, danas se za liječenje puknuća prednjeg križnog ligamenta najčešće izvodi operacija artroskopska rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta. Kao presadak za rekonstrukciju – nadomjestak prednjeg križnog ligamenta najčešće se koriste tetive uzete s istog koljena koje se operira. Budući da se prilikom rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta buše kosti koljena, od izuzetne je važnosti kod djece ispravno procijeniti koštanu zrelost i odlučiti se za odgovarajuću operativnu tehniku. Rast noge u dužinu iz zona rasta oko koljena je otprilike 70 % ukupne dužine noge, stoga je jako važno prilikom operacije biti što poštedniji prema zonama rasta. Istovremeno kod izvođenja operacije rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta radi se šivanje meniska ako je puknut. U zadnje vrijeme se uz operacije rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta radi i pojačanje bočnih ligamenta koljena kako bi se dobila što bolja rotacijska stabilnost. Nakon operacije djeca prolaze kroz specifične protokole fizikalne terapije gdje se uvijek ide za postizanjem punog opsega pokreta, a zatim slijedi jačanje natkoljenih mišića – posebice mišića stražnje lože. Potom slijedi povratak u aktivnosti svakodnevnog života, a konačno za godinu dana u pune sportske aktivnosti.  

Scroll to Top