Koljena djece i adolescenata 

Koljeno je najveći zglob ljudskog tijela, iznimno je složene građe i stoga izložen pojavi brojnih bolesti i ozljeda. „Iz koljena“ djeca rastu najviše u visinu, a zbog sve ranijeg i intenzivnijeg bavljenja sportom, koljena djece i adolescenata jedan su od češćih razloga posjeta dječjem ortopedu. Djeci se često pripisuju bolovi oko koljena zbog naglog rasta, a nerijetko se od roditelja u ambulanti čuje kako su i oni kao mali imali slične probleme s koljenima te su morali vježbati zbog toga.  

Koljenski zglob sastoji se od tri kosti:

• donjeg dijela bedrene kosti – femura  
• gornjeg dijela goljenične kosti – tibije te  
• ivera – patele.  

Kako bi se poboljšala loša kongruentnost – podudarnost kostiju u koljenu, između femura i tibije nalaze se polumjesečaste hrskavične strukture – menisci. Za puni osjećaj slobode pokreta koljena zaduženi su brojni ligamenti u i oko koljena, koji uz tetive i mišiće daju stabilnost koljenu. Svaki od navedenih dijelova koljena može biti uzrok smetnji kod djeteta te stoga i razlog posjeta dječjem ortopedu. 

Pregled koljena kod djece i adolescenta 

Svaki pregled započinje razgovorom s djetetom i  roditeljem ili punoljetnom pratnjom kako bi se utvrdio razlog dolaska. Ako je bol u pitanju potrebno je ustanoviti kada se pojavila, koliko traje i da li se pogoršava kod aktivnosti, kao i je li bilo kakve ozljede ili posebnog trenutka od kada koljeno boli. Često se djeca ne sjećaju traumatskog događaja nego se bolnost javlja postupno. Karakter boli je također bitan – jaka ograničavajuća bol razlikuje se od bolnosti pred spavanje ili samo po noći. Potrebno je ispitati pojavu otekline ili promjene boje kože oko koljena. Važno je saznati ima li uz bolnost i ograničenja pokretljivosti u koljenu što bi moglo ukazivati na ozljedu meniska. Posebnu pažnju treba posvetiti osjećaju nestabilnosti koljena koja može biti znak puknuća prednjeg križnog ligamenta ili nestabilnosti patele. 

Kao nastavak razgovora slijedi inspekcija, odnosno promatranje koljena djeteta. Dijete treba biti u donjem rublju kako bi se mogla vidjeti cijela noga. Promatraju se osovine nogu, je li prisutan izraženi valgus – „X“ ili varus – „O“ oblik nogu ili je koljeno blago savijeno pa ga dijete ne može ispružiti do kraja. Gledaju se konture koljena, položaj patele, prisutnost otekline, zadebljanja ili promjene boje kože. Hipotrofija natkoljenih mišića znak je slabosti ili bolnosti koljena u dužem trajanju pa na to treba obratiti pažnju. Za kraj treba pogledati kako dijete hoda tj. pojavljuje li se šepanje. 

Nakon pregleda u stojećem položaju, dijete treba poleći na stol za pregledavanje i palpacijom – pipanjem pojedinih dijelova koljena tražiti mjesta bolnosti. Ponekad je korisno predložiti djetetu da prstom pokaže mjesto najizraženije bolnosti. Pipa se patela i provjerava njezina stabilnost, krajevi femura, krajevi tibije, zglobna linija i stražnji – poplitealni dio koljena. Bolnosti vrška patele ukazuju na Sinding – Larsen – Johansson-ovu bolest, dok bolnosti tuberozitasa tibije (koštana kvrga ispod koljena sprijeda) ukazuje na Osgood – Schlatter-ovu bolest. Ako dijete ima bolove kod palpacije kraja femura u koljenu, uz osjećaj da nešto preskače u zglobu, razlog može biti osteohondritis disekans. Palpacijom se utvrđuje ima li izljeva u koljenu što može biti znak krvarenja nakon ozljede meniska, prednjeg križnog ligamenta ili iščašenja patele. Izljev u koljenu bez prethodne ozljede može biti znak prolaznog- tranzitornog sinovitisa, juvenilnog idiopatskog artritisa ili septičkog artritisa. 

Potom se prelazi na specifične testove ligamentarne stabilnosti koljena kojima se provjerava stanje prednjeg i stražnjeg križnog ligamenta, stanje medijalnog i lateralarnog kolateralnog ligamenta i stanje ligamenata vezanih na patelu. Provjerava se stanje meniska koljena testovima kompresije i rotacije koljena u više položaja. Opseg pokreta u koljenu djeteta je od potpuno ispruženog do otprilike 150 stupnjeva skupljenog koljena. Neka djeca imaju izraženiji laksitet ligamenta pa mogu koljeno ispružiti za 5 – 10 stupnjeva više od ravnoga. Ovom prilikom se provjerava i moguće skraćenje natkoljenih mišića koji znaju biti skraćeni kod djece u fazi intenzivnijeg rasta. Za kraj, prilikom svakog kliničkog pregleda koljena, potrebno je napraviti i pregled opsega pokreta u kuku jer se zna dogoditi da djeca smetnje kuka osjećaju kao bolnost oko koljena. 

Nakon kliničkog pregleda koljena, ako ima potrebe za razjašnjenjem problema ili potvrdom pojedinih sumnji, potrebno je uraditi slikovnu obradu koljena. Odmah u ambulanti može se napraviti UZV koljena kojim se može potvrditi prisustvo izljeva, postojanje poplitealne ciste ili vidjeti stanje ligamenta oko koljena. Kosti koljena treba prikazati RTG snimanjem i to najmanje u dvije projekcije AP (anterio-posteriorna; prednji pogled) i LL (latero-lateralna; bočni pogled), a kad se sumnja na smetnje patele treba napraviti i aksijalnu snimku patele. U slučaju izraženog „X“ ili „O“ oblika nogu treba napraviti panoramske RTG snimke donjih ekstremiteta stojeći kako bi se mogle procijeniti anatomske i mehaničke osovine nogu. Međutim, koljeno se sastoji od mnogo ligamentarnih, tetivnih i hrskavičnih struktura koje se ne vide na RTG snimkama pa je za uvid u njihovo stanje potrebno napraviti MR, primjerice za ozljede meniska, hrskavice ili križnih ligamenta. 

Naravno da kod posjete dječjem ortopedu treba uvijek gledati problem iz medicinskog konteksta. Međutim, ne smije se zanemariti društvena i psihološka važnost pojave i razvoja poremećaja koljena kod djeteta. Primjerice dijete s nestabilnim koljenom neće se osjećati dobro kod igranja, izbjegavat će društvo zbog straha od novih ozljeda pa će se u konačnici povlačiti u sebe i patiti. Stoga je i iz tog razloga potrebno pravovremeno reagirati i dovesti dijete na pregled kako bi se spriječile daljnje negativne posljedice sa svih mogućih aspekata.